Anksioznost i stres u 2024. godini

U prošlom članku sam pisao o velikoj zastupljenosti depresije u 2024. godini. Kod anksioznosti i stresa su nešto drugačije statistike budući da se radi o skupini poteškoća koja je poprilično heterogena te je dosta formalno nezabilježena u populaciji. Ipak, poprilično sam siguran da skoro pa nema toga pojedinca koji u određenom razdoblju/trenutku svoga života nije osjetio određenu vrstu anksioznosti ili pojačani stres.

Simptomi anksioznosti i stresa

Simptomi anksioznosti i stresa dosta su slični pa ih ljudi stoga teže i razlikuju, a često sama dva pojma koriste i kao sinonime. Klasično možete vidjeti specifični odgovor vlastitog tijela. Puls i disanje vam se ubrzava, protok krvi se ograničava na centralne regije pa stoga možete imati hladnije ruke ili noge. Znojenje se povećava, mišići postaju krući. Misli postaju ubrzanije, nekada do toga stupnja da imate dojam zbunjenosti. Neki pojedinci znaju toliko ubrzanije disati da to dovodi do hiperventilacije koja onda dovodi do vrtoglavice.

Kod jačih anksioznih stanja ovi simptomi su izraženiji. Kod svakodnevnog stresa oni su pak manje izraženi. Zato onda često vidimo simptome nakupljenog stresa. To se prvenstveno izražava kroz iritabilnost. U narodu bi se to reklo da “fitilj postaje kraći” – lako se plane na situacije koje objektivno to ne bi trebale izazivati. Dalje se događa sniženo raspoloženje. Gubitak svakodnevnog elana i uživanja u onim aktivnostima u kojima inače uživamo. Problemi sa snom i hranjenjem pa sve do seksualnih poteškoća.

Anksioznost i stres – koja je točno razlika?

Pokušat ću ovo objasniti što jednostavnije mogu i kroz primjere. Anksioznost vam je zapravo strah od nečega. U blažoj verziji možemo reći da je to briga ili strepnja da se ne bi dogodilo nešto zastrašujuće. Zamislimo majku koja neprestano brine da se njenoj djeci ne bi nešto strašno dogodilo. Zbog toga je cijeli dan napeta, a i ne može najbolje spavati. To mogu i biti i razne brige oko nesigurne budućnosti. Osoba koja je socijalno anksiozna brine oko specifičnog ishoda u socijalnim situacijama ili mišljenja drugih ljudi.

Stres se više odnosi na mobilizaciju tjelesnih i psiholoških resursa kada su zahtjevi okoline pojačani. Zamislite da su vam jednog jutra na poslu dali više zadataka koje trebate obaviti do kraja radnog vremena. Vi u tome trenutku percipirate da je to popriličan zahtjev vašeg šefa jer imate puno posla, a nedovoljno vremena. Vaše tijelo će automatski reagirati mobilizacijom sebi dostupnih resursa. Organizam će od sebe izvući najbolje moguće kako bi ste te zadatke ipak pokušali dovršiti. Student koji pokušava spremiti cijeli ispit za kratko vrijeme bi trebao doživjeti sličnu reakciju. Stoga će i mnogi ljudi za sebe izjaviti – „Ja najbolje funkcioniram kada sam pod pritiskom“.

Koja je cijena anksioznosti i stresa?

Odmah ću reći. Anksioznost i stres su dio naših života. Ni ne treba raditi na tome da se njih potpuno ukloni. Kada je stres u pitanju mnogi liječnici i psiholozi će vam reći – akutni stres nije problem, ali kronični već jeste. Vaše um i tijelo su mobilizirali poprilične resurse da vam pomognu u nekom životnom zadatku i razdoblju. Oni će od vas zauzvrat tražiti odmor. Taj signal ćemo mi sigurno osjetiti, ali nerijetko grešku pravimo kada ga ignoriramo.

Povećana anksioznost i kronični stres nam s druge strane mogu poručivati da bi neke stvari u svojim životima možda ipak trebali promijeniti. E ovo je stvar koju još češće nažalost ignoriramo. Ljudi vole biti u svojim rutinama čak i kada su one štetne po njih. Kao što sam već naveo, ispočetka su to upozorenja poput iritabilnosti, sniženog raspoloženja ili problema s hranjenjem i snom. Međutim, dalekosežnije posljedice koje mogu doći su one u vidu zdravstvenih problema. Tu u igru dolazi vaša genetika jer će različite ljude pogoditi ondje gdje je njihova Ahilova peta.

Kakva je situacija u 2024 godini?

Pokušajmo cijelu ovu priču staviti u kontekst modernog vremena. Moderni čovjek je u trci za statusom, postignućem ili jednostavno osiguravanjem sebi što bolje pozicije u životu. Mnogi će onda reći – ali to nije moderni čovjek – to je u ljudskoj prirodi i oduvijek je to bilo tako. Istina, međutim ono što razlikuje modernog čovjeka su brzina i ekspanzija poslovnog svijeta kao i tehnološka revolucija koje je on dio. Velike korporacije pred svoje radnike stavljaju vrlo često nerealne zahtjeve. Određeni ljudi će raditi i do 15 sati dnevno kako bi si osigurali egzistenciju. To sve zahtijeva poprilične načine prilagodbe – a tu su čovjekova dva dobro poznata prijatelja da mu u tome pomognu – anksioznost i stres.

Što je moguće napravit?

Moguće je napraviti ono što bi i stručnjak za mentalno zdravlje s vama napravio – detaljnu analizu situacije. Tu može u samostalnom radu biti malih poteškoća jer je se najčešće potrebno odvažiti za neke korake. Nekada i kada je se osoba spremna odvažiti, nije sigurna u kojem smjeru zakoračiti.

Moguća je promjena perspektive na situaciju. Kao što genijalni Alexander Lowen napominje: „Život postaje kretanje od želje do želje, a ne od užitka do užitka“. Osoba je fiksirana na gomilu ciljeva koje si je postavila. Dok rješava te ciljeve osjeća ogromni stres i zapravo samo razmišlja kako se postaviti za cilj koji je sljedeći. Užitak koji donese cilj je kratkotrajan jer zapravo tu nema onog uživanja u trenutku.

Ovo nisu tako jednostavne stvari. Moderni čovjek nerijetko živi na “auto pilotu”. Kad nas netko pita kako smo – znamo reći da i nije najbolje ali se nekako gura ili se borimo. Često i prihvatimo narativ življenja života kroz patnju. Ne znam, a možda i ne mora tako biti..