Depresija spada ne samo u najčešći poremećaj raspoloženja nego i u najčešći od svih psihijatrijskih poremećaja općenito. U vrijeme kada sam ja bio student učili smo da se po statistici Svjetske zdravstvene organizacije, uzevši u obzir sve bolesti, depresija nalazi na četvrtom mjestu. Tada nam je bilo rečeno da s obzirom na trendove njezinog neprestanog rasta možemo očekivati da će se do 2020. godine popeti na drugo mjesto po rasprostranjenosti. Ispred nje će biti samo kardiovaskularne bolesti. Tada nismo znali da će doći epidemija korona virusa. Uz to, ali i neke druge pojave, po nekim statistikama, depresija upravo zauzima navedeno mjesto. Prema novim podacima 280 miliona ljudi boluje od depresije (WHO, 2023).
I da, kada navodimo te podatke, potrebno je reći da se tu radi o stanju koje je klinička depresija. To podrazumijeva postojanje određenih simptoma kroz određeno vremensko razdoblje da bi se mogla donijeti navedena dijagnoza. Mnogi drugi ljudi će osjetiti depresivno raspoloženje koje će ih ometati, a da je pri tome udaljeno od razine koja bi bila klinička depresija. To nije uopće zanemarivo i može se percipirati samo kao manji alarm da je potrebno sagledati situaciju i vidjeti što je moguće promijeniti.
Depresija – Zašto takav porast?
Određeni ljudi će se voditi onom premisom da je toga i bilo prije samo danas postoje preciznije statistike kao i dostupnost podataka. To jeste istina, međutim, ja se ne bih s time do kraja složio. Mnogi će reći da konačno živimo u vremenu u kojem bar dominantno nema toliko ratova. Zdravstvo je nikada razvijenije. Izuzev pandemije korona virusa zadnjih desetljeća nije bilo ni neke izraženije bolesti. Pa što nam onda nedostaje i kako se ljudi usuđuju biti depresivni?
Čut ćemo određene motivacijske influensere koji kažu da je depresija većinski umišljena i da se samo treba pokrenuti kao naši preci. Prije par mjeseci poznati hrvatski novinar Aleksandar Stanković je izdao knjigu u kojoj piše o svojem iskustvu depresije. On će između ostaloga tvrditi da je od depresije moguće oboljeti, a da je primarni uzročnik neravnoteža moždanih neurotransmitera odgovornih za raspoloženje.
Iako cijenim navedena mišljenja moram reći da se s njima ipak ne slažem te da dijelim neke druge uvide koji se temelje na dokazima iz znanosti kao i određenom iskustvu iz prakse. Želim odmah naglasiti da su razlozi nastanka depresije složeni i da dobrim dijelom ulaze u složene koncepte psihijatrije i psihologije. Ono što vam s velikom sigurnošću mogu reći je da depresija kao i ostale psihičke poteškoće svoj uzrok pronalazi u kombinacijskom djelovanju genetike i okoline. Jako su važna iskustva iz djetinjstva, ali i ona u bliskoj prošlosti i sadašnjosti nisu ništa manje važna.
Što povezuje moderno doba i depresiju?
Odmah bih želio navesti jednu važnu činjenicu. Globalni porast depresije koji vidimo iz ovih statistika je najviše odraz porasta u zapadnom svijetu. To ne znači da kod nas porast ne postoji već da je u zemljama poput SAD-a dominantan. Isto tako nam može biti smjernica čega se trebamo pripaziti i što moderno društvo nosi sa sobom. Hajdemo to malo analizirati.
Depresivno stanje je psihička poteškoća koja je dosta osjetljiva na probleme u odnosima. Nezadovoljavajući odnosi sa značajnim drugima će često na površinu donijeti simptome depresije. Nije tajna da je u modernom svijetu sve više usamljenosti. Mnoge osobe nisu ni svjesne da su usamljene ili se pak to sebi boje priznati. Taj koncept usamljenosti je dosta složen. Tako će ljudi reći, kako ja mogu biti usamljen, pa pogledaj kolikom grupom ljudi sam ja okružen. Istina, dobro je da postoje ljudi koji vas okružuju, međutim, koliko od tih odnosa je zapravo ispunjavajuće?
Vi možete biti okruženi hrpom ljudi, a da se ipak osjećate tako samo. Ispunjavajući odnos je onaj u kojem vas druga osoba razumije, prihvaća onakvim kakvim jeste, ne podmeće vam nogu, autentično se zanima za vas. Prihvaćajući odnos od grupe ljudi (obitelj, prijatelji, kolege) je odnos gdje vas grupa ljudi prihvaća i odnosi prema vama kao punopravnom i važnom članu.
Narcizam modernog doba
Još je 1979. Christopher Lasch napisao knjigu Narcistična kultura. Osvrtao je se na trendove u zapadnoj kulturi koji su od vremena kada je pisao knjigu sve više stigli i kod nas. Jedna od glavnih odlika narcizma je odsustvo empatije. To se zapravo nadovezuje na ono rečeno u prethodnom paragrafu. Takva kultura podrazumijeva sve više međusobnog nerazumijevanja. Prisutna su nerazumijevanja za emocije i stanja onoga drugoga. Izuzetno naglašavanje kompetitivnosti i logike da moraš biti najjači i najbolji kako bi opstao jer u suprotnome nisi vrijedan. Kultura je to u kojoj su društvene mreže došle samo kao cjelokupni začin i bilo bi ih nepravedno okriviti za problem koji je već sam po sebi bio u rastu.
Dodatno podrazumijeva prenaglašavanje vanjske slike, statusa, materijalnog i poslovnog uspjeha kao vrijednosti bića. Nemojte me krivo razumjeti, ja ne kažem da ulaganje u sebe i razvoj nije važan – naravno da jeste. Međutim, ovdje pričamo o situaciji gdje roditelj poklanja ljubav djetetu samo ako je ono dovoljno uspješno. Pričamo o mnoštvu prijateljstava u kojim se prijatelji međusobno ne čuju i ne razumiju čak i ako provode dane skupa. Pričamo o vezama gdje su one dovoljno uspješne tek ako se njima moguće pohvaliti određenom slikom ili videom. Sve to dovodi do usamljenog i nezadovoljnog bića čak i ako ga vidite na slici nasmijanog u središtu grupe ljudi.
Kako izaći iz začaranog kruga?
Odmah ću reći da to nije nimalo lako i da se radi o procesu. Početak tog procesa po meni je osvještavanje navedenih fenomena i iskrenost prema samome sebi. Možda zvuči kao floskula ali tu iskrenost je prečesto stvarno teško priznati. Depresivno raspoloženje nije sramota. Odmah ću reći da se svi ponekada osjećaju tako i da je to potpuno normalno. Ukoliko vidite da se obrazac ponavlja i da postaje učestao to je možda znak da se zastane i razmisli. Kao što sam pisao u jednome od prošlih članaka, negativne emocije su zapravo dosta dragocjene jer nam pružaju smjernice u našemu životu.
U okviru posla često radimo razna zaključivanja i revidiranja u sklopu određenih razdoblja. Mislim da to nekako nemamo baš naviku raditi u životu. Znamo se prepustiti njegovim valovima pa gdje nas već onda oni odvuku. Moja neka poruka za kraj bi bila da osluškujte sebe i budite iskreni prema sebi. Možda je tama koja je trenutno aktualna samo ona koja postoji dok se zastori ne otvore i dok stvarno ne izađete na pozornicu.
