Ovo je zapravo vrlo važno pitanje. Dosta ljudi koji znaju dosta o mentalnom zdravlju te poenti psihoterapijskih susreta i savjetovanja možda nisu sigurni kada je pravo vrijeme za potražiti pomoć psihologa. Za početak je dobro razmisliti o vašemu problemu ili poteškoći te vidjeti je li se psiholog kod kojeg bi ste išli bavi navedenom problematikom. Svaki stručnjak će vam, vjerujem, vrlo rado odgovoriti na mail u kojem se raspitujete za navedeno pitanje. Isto tako znam da se dosta ljudi zna zbuniti oko tri zanimanja – psiholog, psihoterapeut i psihijatar. Dobro bi bilo da to odmah u startu razgrani
Psiholog/Psihijatar/Psihoterapeut – u čemu je razlika?
Svjestan sam da dosta ljudi zna biti nejasno koja je konkretna razlika ova tri zanimanja – psiholog, psihoterapeut i psihijatar. Pokušat ću objasniti što jednostavnije. Psihologija se završava na Filozofskom fakultetu te podrazumijeva izučavanje cjelokupne ljudske psihologije (socijalne, razvojne, psihologije sporta, rada, psihologije seksualnosti i sl.). Taj studij je dosta znanstveno orijentiran. Psihologija je područje kojim se mnogi ljudi bave. Tako imate razne astrologe, ljude koje se bave prirodnom medicinom, određenim energetskim sustavima čovjeka itd. Da bi se psihologija izolirala kao znanstvena disciplina i odijelila od sličnih zanimanja bilo je potrebno da se u okvir educiranja budućih psihologa integrira jaka znanstvena nota.
S druge strane psihijatrom se postane nakon što se završi medicinski fakultet te dodatna specijalizacija u trajanju od pet godina. Psihijatri su liječnici stoga mogu prepisivati lijekove za razliku od psihologa. Njihova je struka više orijentirana biološki što znači da je u pravilu ključni način njihovog liječenja farmakoterapija – odnosno liječenje lijekovima.
Psihoterapeut može biti psiholog i psihijatar, ali i neka srodna zanimanja (socijalni radnik, logoped, pedagog i sl). Razlika je u tome što određene psihoterapijske škole poput kognitivno-bihevioralne terapije i psihoanalize mogu završiti samo psiholozi i liječnici. Većinu drugih psihoterapijskih pravaca mogu završiti i spomenuta zanimanja. Psihoterapijska edukacija je dugotrajna – najčešće traje 4-5 godina. Iziskuje poznavanje raznih psihoterapijskih tehnika – rad na sebi te primjenu tehnika na klijentima. Ukoliko vas detaljnije zanima navedena podjela možete pročitati u ovome članku.
Kada je razina mojih problema dovoljna da potražim pomoć psihologa?
Drugo područje oko kojeg ljudi razmišljaju jeste je li razina njihovih poteškoća dovoljna za javiti se stručnjaku. Trebate biti svjesni da u pravilu odlazak „na vrijeme“ je uvijek bolja varijanta kako bi se izbjeglo dodatno usložnjavanje situacije. Vaša intuicija vam vjerojatno poručuje da nešto nije u redu. Mi taj unutarnji glas često zanemaruje i kažemo „ma proći će“. Neke stvari uistinu i hoće. Ipak, ako vidite da se problem ne rješava, a dani prolaze, možda je to ipak znak da se tomu problemu treba pristupiti stručnije i s više pažnje.
Koji su to problemi oko kojih je u redu potražiti pomoć psihologa?
Mnogi ljudi odlazak kod psihologa poistovjećuju s težim stanjima. Jaka anksioznost koja onemogućava funkcioniranje te koja može narasti do te razine da osoba ne može napustiti dom. Anksioznost koja onemogućava sudjelovanje u socijalnim situacijama ili pak poslovnim zadacima. Osjećaj depresivnosti koji dovodi do povlačenja iz socijalnih situacija i onoga u čemu je se prije uživalo.
Netko će imati izraženo dobivanje ili gubitak na tjelesnoj masi. Možda izrazito negativne misli. Moguće da se radi o brigama ili pak mislima koje podsjećaju na neki događaj i neprestano se nevoljko vraćaju. Izrazito duboke depresije koje dovode do jake osobne patnje i pomišljanja na samoubojstvo. Možda opsesivno-kompulzivno stanje koje dovodi do toga da osoba mora raditi ponavljajuće radnje kako bi postigla emocionalno rasterećenje. Jaki traumatični događaji čije uspomene i dalje osobu ometaju u svakodnevnom funkcioniranju.
Što je sa nešto manje kompleksim problemima?
Istina, s navedenim situacijama se u praksi susrećemo. Kako psiholozi u okviru psihoterapije tako i psihijatri koji koriste liječenje farmakoterapijom. Međutim, i za mnoga druga stanja je sasvim u redu potražiti pomoć. Nekad osobe znaju reći: „Pa pogledaj druge kolike oni probleme imaju, pa neću valjda ja sa ovim svojim nekome oduzimati vrijeme“. Ipak, ono što znamo jeste kako je osjećaj patnje osobne prirode. Nekome nečija situacija prema vam može izgledati bezazleno, dok toj određenoj osobi može pričinjavati veliki osjećaj patnje i ometanja u životu. To mogu biti razni problemi poput nerazumijevanje od člana obitelji ili poteškoća u romantičnoj vezi. Osoba može imati problema u odnosima s prijateljima ili pak nemogućnost pronalaska romantičnog partnera ili prijatelja.
Mogući su problemi s komunikacijom u vama važnim odnosima. Poteškoća može biti usamljenost, prilagodba na nove životne okolnosti kao i prilagodba na neku poslovnu situaciju ili pak odnosi s kolegama na poslu. Može biti donošenje određene životne odluke. Neki ljudi znaju imati problem oko kojeg su zakočeni te ga nikako ne mogu staviti na dnevni red. Mogu također biti problemi s motivacijom, učenjem ili pak disbalans između vlastitih očekivanja i očekivanja drugih. Može to biti neka unutarnja misao koja vas muči, a koju jednostavno ne možete reći nekome od svojih bližnjih. Može vam se činiti da vas emocije preplavljuju i naprosto dovode “na rub”. Ukoliko je to slučaj možda bi ste trebali pročitati i ovaj članak.
Da zaključimo…
Sve navedeno i mnogo više spada u opus kojim se bavimo u okviru psihološkog savjetovanja i psihoterapije. Iako se koristi riječ savjetovanje, to je zapravo dosta daleko od onoga za što se ta riječ inače koristi. Susreti s psihologom podrazumijevaju zajednički rad na problemu, putem raznih dostupnih tehnika i osvještavanja situacije. O tome kako izgleda susret kod psihologa i čime se mi to služimo možete više pročitati u ovoj objavi.
